Kruha i kolača

Dobro jutro!

Ovako to izgleda jutros. Suludo pečenje kolača sinoć pripremljenih, baš kao kod neke organizirane majstorice. Imam dobar uzor, nekada mislim da sve što znam u životu su me naučili mama i tata. Nije to slučajno, oboje profesori, ništa nisu prepuštati slučaju, sve su pomno planirali i to još opulzivnije uspjeli prenijeti na mene. Uz svu slobodu i bunt shvatila sam da mi je to urezano u samu srž postojanja i više se ni ne borim s tim. Kapitulirala sam. Zato i stvaram taj Božićni ugođaj, nije do kolača, nije do klope, do ugođaja je, do dijeljenja, do druženja je. A i neke rane manje peku kad ne mislim, kad mijesim, kad ukrašavam. Liječi to mene, kad subotom u 7 sati u dućanu kupujem maslac i trgovkinja me gleda u čudu, ali je pristojna i mora prokomentirati: “Al’ će biti kolača. Počela je sezona i moja je sestra ispekla, zar nije rano? “. Vidim da joj nije jasna ni sestra, a još više ja. Odgovaram, pojest će se, peći ću opet ako bude trebalo i to stvarno i mislim. Da ispeći ću opet neke na brzinu ili s voljom i s guštom.

Ostalo je to i u tom seoskom mentalitetu da curice već u osnovnoj školi trebaju znati peći kolače jer kako će se inače udati. Smiješno mi je to bilo, a što su drugo baka i ujna sa mnom radile, nego učile me moliti se i peći kolače. I onda kad sam upoznala svog šofera, pravila sam mu mađaricu, jer mu je to omiljeni kolač. Poslije toga me zaprosio, da mađarica je zaista bila presudna.

Koliko god sam ja slani tip izgleda da me taj dobar osjećaj u vezi kolača tjera na ta suluda pečenja i uživanja u mirisima vanilije, cimeta, prženih lješnjaka. I nema tu pomaka, ponekad tek neki iskorak u redukciji šećera, ali sama srž još je onakva kakvu pamtim u bakinoj kuhinji. Možda sam neka stara duša koja u tim starim recepturama vidim ljepotu i samo malo dodam sebe i rezultat vam je tu na fotografiji. U subotu u 9 sati, dvije vrste kolača imam servirane. Da mi je to nekada netko rekao, mislila bih da je lud. Što godine čine od nas, kako nas to vrijeme oblikuje pa zar nije onda bolje uživati u životu i popiti popodne kavu ili čaj uz pokoji kolačić.

A oni su konačno skupa, ravnoteža je uspostavljena i suživot

One comment

  1. Ne znam napraviti ništa osim muffina i torte od palačinki. Nitko u mojoj obitelji ne zna praviti slastice niti ih voli, ali… Mnoge rane manje peku kad ne mislim, a ne samo neke pa se i ja nekad bacim u velike poslove. I manje me boli što ne znam ništa od toga napraviti, a skoro svaka žena zna – ali moram raditi nešto drugo da me to manje boli 🙂

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s