Vratila se volja

Zaigrala sam se, stvarno kao da se malo vratila volja. Neki dan me od svega ovoga uhvatila neka tuga, bezvoljnost, ravnodušnost. Čemu sve to kada smo samo mi tu i zašto? E, pa upravo zato. Iz gušta, iz nade, iz vjere u novo sutra. Ne nužno u bolje, nego samo u novo. I onda se ideje krenu slagati i ispadne i bolje nego ste si vi u glavi zamislili. I podijelite to malo/puno, ovisi o percepciji, sa zadovoljstvom i u slast.

I sve je to za neko ipak bolje sutra, za dobar dan sada i ovdje. Odgovorno i u najužem krugu, baš kako si godinama priželjkujem. Bez naporne rodbine, bez dokazivanja i glumatanja. Za nas, tu i sad, pa kako nam bude. Zajedno smo i što se više od ovoga dana može poželjeti, toliko ljepote, mirisa, okusa i druženja sa sobom i svojim mislima. Tražeći mir i dostižući ga. Što nam je važnije, nego se čuvati i preživjeti. Čuvati jedni druge i ne izazivati. Duša se obnavlja, kao da se vraća onim iskonskim postavkama i živi s prirodnim zakonitostima, obnavlja se, raste i hrani.