“Želite li letjeti, morate se odreći sranja koje vas opterećuje.”
Toni Morrison
Toliko malo je potrebno da se posloži divan dan. Toliko malo, toliko zapravo jednostavno i glatko teče jedna savršena subota. Jedna hvale vrijedna subota. Jedna lijepa, sunčana, pažljiva, uravnotežena, posebna subota. Ne želim ju kvariti riječima, želim samo disati i sjećati se dobrog osjećaja i ničega više!
Proljeće 
Kadar I 
Sunce, hvala ti! 
Mademoiselle 
I ovo smo samo na slici vidjeli 
Sviralo 
Bijeli šafrani 
Suhopolje, dvorac Janković 
Izgubili se, ali vrijedilo je! 
Najbolje mjesto za kavicu 
Pogled s vrha vulkanske stijene
Tjedan je bio pa najblaže rečeno zahtjevan, puno emocija, puno izlaganja, puno ekstrovertiranosti koja mi ne odgovara. Volim te svjetove držati za sebe, ne volim kritike, poglede. Osjetim zavist, osjetim jal, teško se nosim s tim. Suradnje uzimaju svoje, doziram, odvagujem, ali sve je tako javno, sve je tako na izvol’te. To me lomi, na to se ne mogu navići. Trčimo, vozamo se, uspostavljamo ravnotežu između nas, to mi je najbitnije. Naša harmonija, naš zen. Gubimo se i ponovno pronalazimo, nježno pokrivajući jedno drugo da ne ozebemo. Umorni i zadovoljni, ponekad besprijekorni, smijemo se, upoznajemo se, upoznajemo druge.
I nazdravimo životu, uz tamburu nekako mi najdraže. Ta žica pogodi baš tamo gdje izliječiti treba. Nakon dugo vremena mogu ju čuti bez suza. I zaigra nešto u meni i znam da ću opet moći pjevati i plesati sa najvećim osmijehom kao nekada i radovati se tom lijepom, divnom, svečanom životu. Samo misao mi donosi osmijeh na lice. I opet ću na koncert ići, i ovo će proći, pa zar nije bolje da onda prolazi uz vrhunsko vino i cvijeće?!
Bez cvijeća nema ništa. Uljepšam si život kod kuće, uljepšam na poslu, i sebi i drugima. Sadimo, radujemo se, veselimo i zaboravljamo ovo ludilo u kojemu živimo. I ja i klinci. Kopamo i grabljamo, slavimo radno, zadovoljni sobom i povezani, a sitne duše tonu. Gledajte i učite, prave emocije i dječju iskrenost ne možete kupiti, ni strahom niti ocjenom! Konačno i na svu sreću!
A životinje nas nađu, mirne su baš kao ovaj polojski, hrabri, crni mačor i ona plaha nepovjerljiva znatiželjna mica koja izviruje i promatra što ja sad to hoću, a straha nema, samo oprez reda radi. I naučiš o životu, o suživotu puno, dobiješ toliko natrag. Tko ima životinje zna na što mislim, bez dresure sve je onako kako treba biti. Uvjerite se sami.
Dnevnik bibliotekarice 