Na rubu sam

“Usvojite ritam prirode; njena tajna je strpljenje.”

Ralph Waldo Emerson

1000 novih origami ždralova sam odlučila napraviti. Oni mi nekako drže fokus, oni mi vraćaju nadu i onda kada po svemu sudeći nade nema. Svakodnevno pregledavanje poštanskog sandučića, svakodnevno potiskivanje razočaranja, glumljenje da si dobro da se ne bi zamjerila. Da ne bih protiv sustava nešto rekla. Pa sam si mislila nakon one tragedije, trgnut će se samoinicijativno, ali ništa. I zvala sam, sad mi je već neugodno ponovno zvati. I otići će vrijeme i opet će me sažalijevati baš kao i kada nisam mogla roditi. I opet ću vrištati u sebi i čekati, čekati i truditi se nikome se ne zamjeriti. Slušati gluposti i upiranja prstom. I odustati, odustajati i ne nadati se ničemu.

Nada i strpljenje u jednom

Još nismo ni ušli u bazu posvajatelja, a prije dva i pol mjeseca smo završili edukaciju. Za potpisati jedan papir i poslati na kućnu adresu treba više od dva i pol mjeseca. Eto toliko mi strpljenja treba, eto koliko još ždralova moram namotati da bismo samo dospjeli u Registar potencijalnih posvajatelja, a o tome da nas neko dijete negdje stvarno i čeka ne smijem ni razmišljati. Kao, umom možeš upravljati, a srcem bome ne mogu. Ono najbolje zna koliko mi to znači i koliko se nadam, a tamo nekoj službenici teško je složiti te papire i konačno više nas obavijestiti da smo u Registru. Imaju puno posla, vidjela sam drage gospođe kako ga radite, stoga se jako trudim da ne pišem ništa gore, ništa ružno, a tako i tako svi znaju o čemu pišem, svi mi znamo i godinama šutimo. Pa dajte, molim vas šaljite to ako Boga znate. Ta nada mi treba kao voda, potrebna mi je više od ičega, taj prokleti komad papira kojeg se vi nećete sjećati, nama će značiti sve. Potpišite ga i šaljite više. Jedino ovdje mogu vapiti, a ono što nam preostaje je strpljivo čekati. Izgubim li živce ništa neću postići. Jedino što svečano mogu obećati ako ikada dođemo u priliku i zaista posvojimo dijete svim silama ću se truditi drugima olakšati i mijenjati ovaj suludi sustav u kojem možda ni te gospođe nisu krive, nego provode suludu zakonsku regulativu.

Da, sve je u skladu s zakonom, znači rok za dostavu mišljenja o podobnosti i prikladnost za posvojenje potencijalnih posvojitelja je šest mjeseci. Tako da džabe sva moja grintanja i nestrpljenje, kad je sve u zakonskim okvirima.

Prekjučer sam primila drugu dozu Pfizer cjepiva i toliko loše je tijelo reagiralo da je valjda u meni probudilo i tu moju rezigniranost i mirenje sa situacijom, besmpomoćnost. Tolika fizička bol i iscrpljenost, groznica i zimica (tako se to zove kad se smrzavaš) da sam na trenutak povjerovala u teorije zavjere. U takvim trenucima vidimo tko je za nas i uz nas i što nam je važno. Iz istinskih trenutaka slabosti izađe naša snaga, izađe ono sve što ćući i tišti nas. Uvidi se bitno i zaboravi nevažno. Procijedi se sok od divljih ruža, mente, bazge i limuna i stvori se rapsodija okusa i divota prirode u čaši s izvorskom vodom. Pa valjda će onda sve doći na svoje mjesto.

2 comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s