Po i u krugu doma

“Bez obzira na to gdje se financijski nalazite, kvalitetno vrijeme vam je uvijek na raspolaganju i sa samo malo ljubavi i kreativnosti lako možete stvoriti dom.”

Kendell Fox

Mislim da sam stvorila dom, mislim da ga osjećam domom, mislim da je to to gnijezdo u kojem sam dobro, u kojem smo dobro. I uglavnom mi ništa nije teško, daleko je to od luksuza i Instagram savršenstva uređenja, ali je naša mala oaza s puno detalja stvorenih vlastitim rukama i vlastitom maštom. Uglavnom je priroda ta koja kreira te najdivnije kreacije, a ja osluškujem njeno bilo i njene komande i uklapam se. Volim i kad je divlje, ne ukroćeno, takvo mi je isto drago. Nisam od savršenstva, a tako mi je sve to jednostavno, detalj po detalj savršeno. Tu u krugu par kilometara, u našem malom komadiću svemira imamo sve, imamo jedni druge, a to mi je najvažnije. Kaže kolegica, koliko si ti bogata, jesam draga moja, a i ti si zato što to rijetki vide. Svi vide samo fasade, skupe automobile, savršeno dizajnirane prostore, vide krive vrijednosti, ne vide suštinu, ne vide bitno. Baš kao u Malom princu, ono bitno oku nevidljivo. Vidim to ponekad i u luksuzu, vidim inspiraciju, vidim ljepotu, vidim dušu i hrabrost. U tome vidim veličinu, ne volim puka dokazivanja i natjecanja. To me ne zanima, zanima me balans i dostatnost, povjerenje u život i postojanje. Doći će onda sve na svoje mjesto, strpljenje i povjerenje. Baš kao i ove mlade maraske po koje se treba popeti i ubrati ih, oprati, odvojiti koštice i tek onda složiti kolač. Sve ima svoje zakone i sve je proces, zato vjerujem da je put koji smo odabrali pravi i da će nagrada biti, baš kao i kriška ovog ukusnog tarta – slatka i ukusna. Vjerojatno mi je zato i stigla vijest o mogućnosti međunarodnog posvojenja. Otvorili smo se svim mogućim opcijama, samo da dobijemo rješenje. Sve je moguće i u to želim vjerovati, izmiriti se i s Bogom i ljudima pa kako nam bude. Bitno je samo da znam da je sve moguće i da sve radi za nas i da u to vjerujem svim svojim bićem.

I neka je svečano bez prigode i datuma, onako obična nedjelja postane ne tako obična s par sitnih detalja i novim tanjurima kupljenim za posebne prigode i beštekom dobivenim i skrivenim. Odvažiš se i izvadiš najbolje što imaš, posložiš za nabolje koje imaš i zadovoljan si. Ni ta pileća juhica, niti ta ukusna janjetina ne krijepe ti dušu i ne hrane kao taj osjećaj zajedništva i povezanosti za jednim malim stolom, nas par najbližih. I sretna sam, umorna sam i sretna. I ne trebam nikamo bježati, ne trebam istraživati, nego uživam u krilu iz kojega sam potekla, konačno onako kako sam oduvijek željela. I briga me za sve druge i njihova mišljenja, našla sam svoje i ne marim za tuđe, kako prije tako i sada. A volim i te poznate pozdrave, te poznate usklike i pripadanje. Baš kao ovo cvijeće poneko divlje i svoje, a poneko divno i pripitomljeno. Takva sam i sama, ponekad divna i umiljata, a ponekad divlja i neukroćena, ali svoja sam uvijek. I odgovorno tvrdim, ne trebaju nam neka iskustva u životu, neke stvari treba izbjeći i uvijek slušati sebe. Samo se pitam bili onda znala to cijeniti ovako kako sada to znam, svaku travčicu, cvjetić i ciglicu meni posvećenu i prepuštenu. Ne bih, ovako znam i zahvalnost mi izlazi iz svake pore bića i strpljenje se vraća, hoću dobre odluke i zdrave temelje. Ne želim se sebično realizirati samo za sebe, preslagujem prioritete i pripremam sebe, pripremam nas da možemo pokloniti ono najbolje od sebe za ono što nas tamo negdje čeka i što nam se nada baš kao što se i mi nadamo njemu/njoj, ništa nam nije važno, važno je samo da nas Svemir konačno spoji. Da se ta ljepota i sreća nastavi dijeliti i liječiti.

A u ovom našem Svemiru ima prostora za svakoga i sve one dobre volje i dobre energije. Volimo taj život kakav god nam je dan, pogotovo što smo se i sami uvjerili koliko je potrebno da se dogodi, a nama se nije dogodio u klasičnom smislu shvaćanja događanja, što ne znači da nam se neće dogoditi u nekom posve drugom obliku. U nekom neobičnom obliku, baš kao što mi sami i jesmo neobični, a čini mi se sve spremniji i odlučniji.

I putovat ćemo i družit ćemo se i voljeti i smijati i plesati i pjevati i slaviti život. Zar to nije bogatstvo, zar to nije vjera?

4 comments

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s