Iza svake prepotencije, stoji neka impotencija

I istina je, dobro kaže prof. dr. Jasna Bajraktarević: “Iza svake prepotencije, stoji neka impotencija”.

Čim ih vidiš, vidiš da ne upravljaju sobom, a kamoli ičim drugim. Niske strasti, sitna podmetanja, prijezirni, prikriveni pogledi, odmjeravanja od glave do pete govore o njima, ne govore o meni. Govore o pokondirenim, nesposobnim tikvama. Brda neodgovornosti, prosječnosti, čak i ispodprosječnosti njihovi su okviri, sitni okviri jer izvan tih okvira za njih ne postoji ništa. Postoji seljakluk, i još gore, s druge strane cajke i Instagram ala Maja Šuput. Nakinđurit’ se i nakititi da se vidi raskoš i udri brigu na veselje. O utakmicama i reprezentaciji ne smijem ni govoriti. Tek koliko me to ne zanima, to je nevjerojatno i cijeli popratni folklor uz to pomalo mi se i gadi. Gade mi se i ljudi uglavnom, ne svi. Neke obožavam, a neki mi se zaista gade i ne volim kad otvore ta svoja lažljiva, smutljiva usta. Jednostavno, ne volim jer moram za njima popravljati, ispravljati i odrađivati sve ono što oni nisu u stanju. A ja imam tu prokletu odgovornost i nesretna sam i očajna kad vidim kako to ljudi zloupotrebljavaju, a oni sami nisu za ništa. Žao mi je, ali u suprotno me niste uvjerili, to što znate podilaziti pubertetlijama ne smatram sposobnošću, nego smiješnim taštinama, kompleksima i podizanjem vlastite vrijednosti i samopouzdanja. Mislim da mogu to sa strane objektivno sagledati i da sam upravu. Znaju to i drugi, slični, isto tako manipulativni. Čast iznimkama, oni imaju svoje ja i ne podilaze, oni podučavaju i odgajaju bez presedana.

Ispušem se s vremena na vrijeme, ali svaki puta iznova nasjednem na ljude. Vjerujem im, planiram i surađujem, a u tome ostajem tako sama, usamljena i bez podrške. Sve se svodi na moj angažman i odgovornost, drugi su na godišnjem i kada on službeno nije. I dobro nam je kakvi smo mi ljudi i kako se to radi, ni Europa ne može ukrotiti balkanski mentalitet. Nisam sigurna je li u pitanju balkanski mentalitet ili čista komocija, bezobraština, inati, neznanje, što li? Toliko krajnosti, toliko nezainteresiranosti, toliko objašnjavanja i gubljenja energije zbog čega? Zbog ega i sile, a svi ostali u tome smo žrtve jedne površne, ambiciozne instagramuše ili više njih, nesigurnih, a tako milih.

U redu, voditelj sam i koordinator, ali zar sve moram ja. Jel’ još netko nešto pročitao? Možda? Itko? Išta? Tako sam si i mislila…Znaju da će ova ludača srediti to sve.

Kako da se izdignem iznad toga, kako da mi to sve ne predstavlja ništa? Kako? Kako da gledam na to s lakoćom, s jednostavnošću, bez panike i vjerujem da će se sve odraditi? Da im vjerujem, a što mi drugo preostaje i baš kao maloj djeci zadati im zadatke. Podijeliti što će i tko će što napraviti, i naprave i odjednom se udostoje i jave. Doduše oplačem suradnju i organizaciju, ali evo pomaklo se s mrtve točke, bar su se udostojali javiti ako ništa drugo. Pa neka idu, široko im polje, moj godišnji nitko mi neće upropastiti, u to budite sigurni, po cijenu otkaza.

I naći ću način

Kaže ona meni, hrabra si ti žena, znam, jesam, ali zašto tu svoju snagu moram rasipati na gluposti i na one koji je nisu vrijedni. Hajd’ i to ću provariti. Teško, ali i to ću nadići. Pa nek’ se onda jebu o svom trošku!

fotografije preuzete s https://pixabay.com/

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s