Danas mi je rođendan

E, pa neka mi je sretan! Što pijete?! ‘Ste za slano, slatko?! Takve vas volim bez puno izmišljanja! Sve može i sve valja!

Kada dostigneš određene godine, postaneš trajno otporan na mnoga sranja.

~Čitaj knjigu~

Ne bih se složila sa citatom, kao ni s mnogim konstatacijama dotične stranice, ali s jednim defintivno bih, a to je da s godinama postajemo otporniji na sranja, ustvari naučimo se nositi s njima i lakše žmirimo, pronalazimo utjehe i usrećuju nas i najmanje sitnice. Naučila sam promijeniti fokus, naučila sam stvari gledati drugim očima. Naučila sam u svojim najbližima i u prirodi pronaći utjehu, ljepotu, snagu i smisao. Naučila sam kreirati, naučila sam stvarati svijet onakvim kako ga vidim, kako ga doživljavam, pružati utjehe, brisati suze, pljunuti i opsovati kad treba, lupiti šakom od stol i reći dosta. Naučila sam hrabriti sebe, naučila sam hrabriti druge, surađivati, smijati se, vrištati sama i s drugima, naučila sam se okružiti pozitivnim ljudima koji isto tako iz najgorega izvlače najbolje. Naučili smo to na ne baš lagane načine, možda smo zato dobri ljudi ili bar mislimo da jesmo. Vode nas ceste kojekuda, neki prizori oduzimaju dah, neki plaše, neke dokumentiram fotografijom, neke ostaju u srcu, u umu, ali nas ceste vode i grade.

Ništa mi više ponekad ne treba, osim mobitela i nekih jednostavnih kadrova koji su mi dovoljni za uživanje. Svaka šetnja je novo iskustvo i nikada ne znam što li će taj objektiv moga starog Huawei mobitela zabilježiti. To znaju najbolje one pokondirene tikve što prodaju maske za mobitele pa me zajedljivo pitaju -2019.? Da, 2019., -uh, nisam sigurna da imamo, zatim otključava one staklene ladice i prebire onim špičastim noktima po svima, dok ne iskopa tamo neku univerzalnu, rotirajuću i s prijezirom mi ponudi nju. Ne zna se tko je blesaviji, ona ili ja koja nasjedam i svjesno kupujem smeće za koje odlično pretpostavljam da će se odlijepiti za par dana, premda me ona ovca tamo uvjerila kako je to čvrsto i sigurno. Razlika je što moj stari objektiv bilježi ljepotu na svakom koraku, ljepotu tako podrazumijevajuću i prisutnu da ju takve nafurene cure niti ne vide. Ne krivim ih i sama se nekada bila takva, doduše bez nokata, hvala Bogu, ali nauči nas život, presloži nam prioritete i onda bolje razumiješ, suosjećaš, osjećaš, vidiš i zahvalan si za sve, za svaku sitnicu kojom te život nagrađuje. A nagrađuje nas sve, samo neki to ne znaju vidjeti.

Izleti i susreti, tješenja i međusobnog dizanja, razumijevanja, nježni su i divni kao ovo cvijeće. Posebni su kao i najzahtjevnija djeca, ona znatiželjna, puna energije, vrckava i bistra. Njima se divim i doživljavam život kao to malo zvrkasto stvorenje, s takvom za čas pronađem zajednički jezik i dok je svima drugima naporna, meni je odmor, meni je ono što mi izliječi dušu. I takva jedna šetnja, druženje i upoznavanje na kraju oplemeni tebe, a ti si tako bio njima potreban, ali oni su tebi bili još više. Zahvališ nebu na susretu i uzajamnom razumijevanju. I guramo dalje kako znamo s onim što nam je dano i što nas još na tom putu čeka.

I odvažim se uramiti taj moj svijet i završiti još jednu turu od 1000 ždralova. I dalje mi ostaje nada da ću jednom pokloniti nekom djetetu koje će ući u naš život te nanizane ždralove koji će mu donijeti sve ono što u japanskoj tradiciji oni simboliziraju. Meni zaista donose mir i sreću, uživam izrađujući ih, tako da mislim da nije slučajno da sam 1000 ždralova završila upravo dan uoči svoga rođendana. Više od polovine je nanizano, drugu polovinu nizat ću kad mi susjed donese inox prstene i štapove, a kako se samo tome veselim. Ti bi trebali biti još ljepši u odnosu na ovaj drveni mobil.

I vraća nam priroda u svoj svojoj ljepoti, sjaju, obliku i mirisu. Najslasnije, najukusnije plodove za konzumaciju odmah, s grane dok se sok cijedi niz ruke, a za plodove se otimaš s raznim kukcima i brišeš znojno lice. Praviš sokove, đemove, likere… iskreno da mi je netko rekao da će mi biti tlaka ići na godišnji da se odreknem ovog raja za cijeli tjedan tamo nekog mora, rekla bih da je lud. Ali evo, čuda su moguća, kako sam nekada uživala na plaži, tako sada uživam berući breskve, kruške, šljive i obilazim sve s puno obzira. I sve se stigne i planine i more će me vidjeti. Zadovoljna sam sa svim ovim blagodati kojima nas priroda nagrađuje, a i ljudi su prepoznali potrebu kupovine od nas malih proizvođača. Sviđa mi se ta kampanja, a i pojedini proizvođači imaju takve dobre kampanje i marketing i priču, uvjerite se i sami – Shumska Farma.

Pitam se je li normalno to što imam toliko ideja, toliko želja i volje da izmotiviram i one najnemotiviranije, moje depresivne i s dijagnozama psihoza najvjernije i najdraže suputnike, čak ne daju da im ja platim piće, nego će oni meni. Pa vi sad recite.

E, točno mi je tako

6 comments

  1. Iskreno, nadam se da ce uskoro doci dan kad cemo i slano i slatko da dijelimo, i uz pricu za pricom da uzivamo 😀
    Ti si tako mila, puna zivota, ljubavi, obracas paznju na detalje, na sveee.
    Zivis svoj zivot, mozda ne kako bi bas bas voljela, al nastojis da izvuces iz njega ono sto je u tvojoj moci. I hvala sto to sve dijelis sa svima nama.
    Zelim da ti se naaaaajveca zelja ispuni. ❤ ❤ ❤ Zaista bi me to itekako obradovalo. 😀
    Sretan rdaaan dusoooo ❤

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s