Žao mi je, nismo vas odabrali

A što bih jedino potomcima htio namrijeti u baštinu
bila bi vedrina. Kristalna kocka vedrine. 
Tin Ujević

Tako je počeo jučerašnji razgovor nakon poziva gospođe iz Centra za socijalnu skrb. “Odabrali smo drugu obitelj, ekola”. Šta znači ekola? …ćorak izgleda, a tako je sve izgledalo slatko, i gotovo realizirano. Tko bi to očekivao nakon prvog poziva kada mi je rečeno da smo im mi izbor broj jedan. Ja sigurno nisam. Već na razgovoru nakon pregaženih više od 400 km i 5 sati vožnje, saznajemo da su u igri još dva para i totalno se mijenja priča. Dolazimo do toga da smo na procijeni s još dva para. Kako je to ljudski pristup, nevjerojatno? Prevališ toliki put, a oni ti se zahvale, valjda da budu sigurne u svoju odluku i procjenu. Ne znam jesu li očekivali kako ću sebe hvaliti kako ću biti najbolja majka na svijetu, brižna i puna ljubavi, kako mi je to jedini smisao postojanja. Ne znam, možda sam trebala, ali eto nisam. Ispričala sam za svoju čežnju i želju, pokazala interes za ovu priču i nekako ju vidjela kao svoju, spremna na sve. Ispričao je i Šofer svoju stranu, istina nije tu bilo neke čarolije, jednostavno nije bilo jer sam odmah potonula nakon informacije da mi nismo jedini izbor, da nas se procjenjuje. Osjetiš ti igru, osjetiš manipulaciju, ali svojom željom pokrivaš tako očitu zabludu da smo mi taj par. Vidiš da si samo pokriće za nečiju tuđu priču, da budu sigurni. Oni su stručnjaci, oni znaju. Nisam sigurna koliko mi je pametno ovo pisati, ali možda pomogne nekome tko se nada kao što sam se nadala ja. Možda pomogne u spoznaji koliko su njihove zakonite procedure bolne za nas obične, neodabrane smrtnike ovisne o njihovoj procjeni. Čuvajte se svi koji prolazite ovo što mi prolazimo i za svaki razgovor si ostavite rezervu da vas ne pljusne kao što je pljusnulo nas. Hladan tuš, otriježnjenje. Ali eto zahvalna sam što su nas zvali, što smo imali najdivniji vikend, što smo našli smještaj tamo gdje nisam ni sanjala da ćemo ga naći, što je Šofer dobio neočekivani povrat poreza koji nam je pokrio trošak puta i smještaja.

Danas nam je godišnjica braka, devet godina ovoga što se zove brak. Sa suzama tipkam ovo i pitam se koliko ću još to moći izdržavati, koliko to ima smisla. Hoću li zaista početi istraživati mogućnost posvojenja iz Konga, navodno je tamo najsigurnije. Hoće li ta naša veza izdržati ovakve kušnje? Ima li smisla moralna odluka ako si nesretan? Možda bismo u nekim drugim vezama, s nekim drugim ljudima imali ono što ne možemo jedno s drugim. Je li to sebično? Držati se jedno drugoga iako ne stvaramo zajedno obitelj po mjeri i nekim prirodnim i božjim zakonima. Držati se zajedno iako je ta veza jalova, neplodna i ja u suštini nesretna s prividom zadovoljstva. Zar je to život, zar to tako izgleda, zar to tako treba biti, gdje se to može naučiti, pročitati? Kako se nositi s tim? Ima li negdje neki priručnik, kako zahvaljivati i kad ti je, kad vam je teško?

Da nismo usput povezli štene tim klincima i da nismo usrećili tu tako odbačenu obitelj s tih troje anđela, vjerojatno bi mi bilo još i gore. Ovako smo barem to predivno štene dovezli u dobre ruke. Možda nije slučajno da sam kao zahvalu dobila knjigu dr. Emersona Eggerichsa Ona čezne za ljubavlju: Ljubav i poštovanje: Njemu treba poštovanje. I baš me briga što drugi govore, pa i najbliži i oni koji nas vole ne razumiju. I ne moraju razumjeti. Nisu sve istine i putevi isti, neki moraju napraviti odmake od prosjeka jer prosjek nikada nisu ni bili. Mogu se možda donijeti i prave odluke, ili moramo po putu samo griješiti da bismo spoznali život i njegovu vrijednost, ustvari ono vrijedno što nas na kraju čeka. Rijetki su dani kad u ljudima vidiš toliko dobrote i razumijevanja, a s druge strane toliko zavisti i gorčine. Najgore je što te progone ti tvoji koji bi ti trebali biti bliski, a tako su daleki i strani, odbojni i spremni na sve.

Aron – smeđi Border Collie – odmah smo se sprijatelji

Možda i Krunin poziv na spoj nakon jutrošnje eskapade znači ono što taj usrani brak je i treba biti, na tome sam najviše zahvalna od svega. Hvala ti na ovih 9 godina, kakve god da jesu, ni sa kim ih radije ne bih provela, nego s tobom! Ako to nije ljubav, što je onda, recite mi vi, ako znate!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s