Stanem, zbrojim se

Neke pobjede su pobjede duha i duše. Ponekad, čak i ako gubiš, dobivaš.

E. Wiesel

Sve to lijepo zvuči, sve se s papira lako čita, ali kad trebaš primijeniti, onda to postaje život, onda to postaje stvarnost, a ono što ti najviše treba je vrijeme i ljudi. Trebaju ti ljudi, podrška. Uglavnom je to obostrano razumijevanje, dizanje, hrabrenje. Na nekoj strani izgubiš, s neke druge strane ti se dogodi prosvjetljenje. Obnove se neke stare veze, neke se nikada nisu ni ugasile. Prepoznajemo se mi slični, mi koji nosimo neke neobičnije priče. One priče koje nisu savršene, koje su pucale, koje su se sastavljale tajno, iako nisu smjele, koje su bile odbačene, koje su bile osuđivane. A mi smo si tu, tako prepoznati u toj nekoj životnoj igri, u toj nekoj našoj moći igranja s životom. Uglavnom se život igra s nama, ali kada staneš i zauzdaš ga, barem malo ugledaš ljepotu, osjetiš dobrotu, otkriješ vjernost, predanost i odanost bez obzira na sve. Bez obzira na sva razočaranja, padove, gubitke, loše izbore. Okrijepi ti vino dušu i tijelo, da snage i mota, maleni znak na putu vrati ti vjeru i nema druge, guraš i vadim najbolji beštek koji imam, vadim heklerancije i svijećnjake jer kad ako ne sada? Kada? Ne odgađam više život, ne odgađam užitke, ne odgađam sreću.

I moraš pobjeći i moram hodati. Ovaj puta sam podnijela sa smiješkom, stoički i polako svaki uspon. Bez drame i dokazala si da mogu. Zahtjevna je bila ruta, uvijek se po toj Slavoniji slomimo jer kao to je Slavonija, kakva brda, kakvo planinarenje. Ali to zadovoljstvo, ta spoznaja vrha valjda nas još više veže. I nesebična pomoć zalutaloj Maši s dva klinca i Swiftom na planinarskom putu. To je poslanje, to je karakter. Učimo jedno od drugoga biti bolji ljudi i spašavamo međusobno.

A ova čuda tješe i preuzimaju negativu kao da znaju kada su najpotrebniji i nije slučajno da su u našem životu i mi u njihovom. Nevjerojatni su putevi i priče tih životinja, od onih rođenih kod nas do onih ostavljenih i napuštenih koji su našli put do nas, neki čistokrvni, neki koji su trebali biti pa nisu. Neki se vole, neki se toleriraju, a neki se ne mogu smisliti, baš kao i mi ljudi. Puno se toga može naučiti od životinja.

A ovo su neke šetnje, neki jednostavni putevi s nama kojima treba smijeh, kojima treba opuštenost, kojima treba utjeha. Tu smo jedni za druge i kad živciramo jedni druge i kada ignoriramo jedni druge. Nađemo mir baš kao ova polojska maca i odmorimo opušteno pomireni s onim što nam je dano.

Za neke se stvari malo potrudiš, neke dobiješ doslovce kao nagradu. Neke su jednostavne i lake, oko nekih se dobrano oznojiš i oplačeš neke nepromišljene komentare, pređeš preko njih i tepeš dalje. Ponekad pređeš lakše, ponekad zaboli kao da te netko nožem reže, ali opraštaš, oprašta se tebi, ne kvačiš se za svaku sitnicu i dijeliš koliko možeš i više nego što možeš.

I uživaš u bojama, mirisima, oblicima, okusima svim čulima koja su nam dana na raspolaganje i koja kao nagrada funkcioniraju. A inspiracija je svagdje oko nas. Ako ovo kasno ljeto i rana jesen vas mogu ostaviti ravnodušnima, onda se svakako trebate zabrinuti, kraj svih sranja ono je kao i proljeće i nema toga što mi ne može popraviti.

"U moju biblioteku ušuljao se  tigar
Tigar je ušao u moje knjige"

Tomislav Marijan Bilosnić

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s