Jesenja sonata

Svijet je poput knjige. Oni koji ne putuju su pročitali samo jednu stranicu.
– Sv. Augustin

Obogaćena sam toliko divnim iskustvom da nisam sigurna da se riječima i fotografijama može dočarati isto. Nije mi ni cilj ulaziti u detalje i razloge putovanja, bitno je da sam pobijedila sebe. Izdigla sam se iznad sitnih podmetanja, a imala hrabrosti izraziti sebe prema vlastitim istinama i stavovima. Zaista imam drugačije poimanje života, zaista imam drugačije shvaćanje svijeta, zaista me ne zanimaju sitna podmetanja i sitne duše. Pobijediš sebe, prepoznaš tuđu i svoju frustraciju i ne osvrćeš se. Znaš da te čeka tamo negdje ono tako tvoje, ono vrijedno svega. I pustiš da se stvari događaju same od sebe i promatraju te i dive ti se. Oni koji imaju hrabrosti priznati, oni veliki. Oni mali, nebitni, zavide i olajavaju.

Odvažim se i hodam, trčim, raščišćavam i provjetravam si misli. Bistre se svjetovi i osobe vrijedne svega ovoga. Neke ću izbrisati, jednostavno kao neželjenu grešku, tipfeler. Ne zaslužuju svi isti pristup. Nekima je kraj tako blizu, a meni se čini da nisam ni počela. Nepotrebna su dodatna objašnjenja, ma čak bilo kakva objašnjenja onima koji ne mogu shvatiti. Razlike su očite u sitnicama, u nekim skrivenim porukama. Kad imam volje prevarim i ostvarim svoje, izmigoljim, odem i opet ostvarim svoje, a nekada se rješenje pojavi ispred nosa, samo od sebe. Točno znam o čemu govorim, obično sam ja bila na drugoj strani, a sada se kolo okrenulo. I baš je dobro, to su valjda ti neki kozmički zakoni koji nas nagrađuju s vremena na vrijeme.

Proputovala sam svašta, i opet najradije biram neke sigurne luke, neke male romantične destinacije. Kao i uvijek nepogrešivo sam u pravu. Toliko romantike, boja, ponude, raznolikosti, a opet neke blizine i razumijevanja može pružiti samo takav divni srednjoeuropski grad. Multikulturalnost, ideje, dizajn, duša i tradicija protkana u jednoj priči satkanoj iz moje perspektive, od posjeta nekim posebnim mjestima, do uličnih natpisa, svevremenskih i svugdje prisutnih tema do originalnih poruka, evociranja uspomena, stihova, mudrosti i univerzalnih istina na svakom koraku, ali zato što sam to tražila. I balkan je bluzu, slavenska duša kuži se na svakom koraku, a opet je Europa tako blizu.

*Sve ono što mi je trebalo, našlo se po putu*

Istraživanja i izleti, bliži i dalji. Otkrivanja nekih navikanih atrakcija s čuđenjem. Nisam mogla ni sanjati da se radi o tolikoj spilji i svemu onome što se u Postojni može vidjeti. Nastranu Slovenske željeznice koje ipak nose ostavštinu ex zajednice, to se osjeti i vidi na svakom koraku, ako znate gledati i vidjeti. Mi koji smo živjeli u tim okvirima, doduše bili smo djeca, ali taj zajednički patos se kuži na svakom koraku. Skupo je, ali se isplati i vrijedi svakog eura. Ljetos sam bila u spilji Grabovača u Perušiću, da vam dočaram veličinu Postojnske jame, Grabovača nije niti jedna sićušna dvoranica u odnosu na Postojnsku jamu. I ono što stvarno nisam očekivala je da ćemo vidjeti čovječju ribicu, budući da je endemska vrsta, ali mali zmajček, kako ga Slovenci zovu, je stvarno tamo i u spilji i u Vivariju, kojega smo isto išli posjetiti. Neobično iskustvo za svaku preporuku.

Sretna sam bila kao malo prase, pojedini vidikovci su taštog lava potakli na naslikavanje sebe. Sebe sam stavila u prvi plan da si dam na važnosti, da si budem važna. Htjeli ostali priznati, a uglavnom ne bi, ja sam razlog zašto smo bili tamo. I ovo što smo vidjeli i doživjeli mogu samo zahvaliti mojoj naravi i volji za istraživanjem. Njih da se pitalo, vjerojatno bismo presjedili sve slobodno vrijeme pijući kave i to ne po terasama, nego na jednom mjestu, a pušenje uopće ne želim ni komentirati. Nisu mi jasni takvi pristupi, nisu mi jasni takvi ljudi. Uglavnom, da sad ne cjepidlačim, vidjela sam da neke stvari moram sama. I odvažila sam se, Bledski dvorac sam samo ja vidjela, ok ulaznica je 13 eura, ali to mi je bila jedinstvena prilika. Naravno da sam stigla i na kavu s njima i da ih opet nisam požurivala vjerojatno ne bismo stigli na Bled, odnosno na onaj otočić s crkvicom. Ali jesmo, lik nam je uzeo 15 eura po osobi i zato što nas je bilo petero preveslao je preko. Kupila sam suvenire, islikali smo se i prošetala oko otoka. U crkvu nisam ušla jer se i tamo ulaz naplaćuje, pa je čak i meni bilo dosta plaćanja. Vidjet ću je nekom drugom prilikom. Sigurno ću ići s Krunom tamo i planinariti po Triglavu. Priroda je izmišljena i taman po mjeri.

Kad usporedite Ohrid i Bled, ustvari neusporedivo je to, pogotovo po cijenama. A s obzirom da mi je sapunčić u toaletnoj torbici ostao još od putovanja u Makedoniju sama od sebe se nametnula i tematski odredila cijeli boravak u Sloveniji pjesma Od Vradara pa do Triglava. Još i jedna šunjena Bugarka koja je bila dio ekipe i njene živopisne balkanske priče stvorile su neponovljiv ugođaj. Sjediti na Bledu, piti rakiju vilijamovku po konobarovoj preporuci jer koga je čaj još ugrijao, degustirati sušenu tunu od Portugalca Luisa, razgovarati s teacherom napuljskim Talijanom koji živi i radi u Vaneciji i to na engleskom, s organizatoricom Tinom na nekom polu slovensko, hrvatsko, engleskom je uistinu neprocjenjiv.

Ukusna hrana, fusion svega po malo, isprobavanje novih okusa, kušanje standardnih slastica, od španjolske do nigerijske kuhinje. Bogatstvo u svakom pogledu. Zaista smatram da poslije ovakvih iskustava postajemo bolji ljudi. Rijetko što me u životu ovoliko nagradilo i opčinilo kao ovo iskustvo. Od edukacije, do komunikacijskih vještina, do toga da sam konačno progovorila taj engleski, do upoznavanja novih ljudi, običaja, kultura i nekih neobičnih prijateljstava.

A lijepo je i vratiti se u realnost, vratiti se na svoje utabane staze i osjetiti tu dobrodošlicu. Lijepo je kad te netko poželi, lijepo je kad znaš da se nekome vraćaš u zagrljaj, to je ljubav, to je ono što vrijedi. I činjenica da sam svaki dan napravila preko 10000 koraka, a nijednom nisam imala upalu mišića, da sam sinoć nakon svega otrčala 3,5 km za 31 minutu. Možda mi je to značilo najviše do sada, a upalu mišića ni nakon trčanja danas nemam. I jedan stari bradonja mi se danas vratio u život, valjda je to sve sada kako treba biti. I Kruno se pokrenuo, možda bih trebala negdje otići i mjesec dana i pustiti sve, jer ispada da se tada slaže najbolje!