Svijet je poput knjige. Oni koji ne putuju su pročitali samo jednu stranicu.
– Sv. Augustin

Obogaćena sam toliko divnim iskustvom da nisam sigurna da se riječima i fotografijama može dočarati isto. Nije mi ni cilj ulaziti u detalje i razloge putovanja, bitno je da sam pobijedila sebe. Izdigla sam se iznad sitnih podmetanja, a imala hrabrosti izraziti sebe prema vlastitim istinama i stavovima. Zaista imam drugačije poimanje života, zaista imam drugačije shvaćanje svijeta, zaista me ne zanimaju sitna podmetanja i sitne duše. Pobijediš sebe, prepoznaš tuđu i svoju frustraciju i ne osvrćeš se. Znaš da te čeka tamo negdje ono tako tvoje, ono vrijedno svega. I pustiš da se stvari događaju same od sebe i promatraju te i dive ti se. Oni koji imaju hrabrosti priznati, oni veliki. Oni mali, nebitni, zavide i olajavaju.
Odvažim se i hodam, trčim, raščišćavam i provjetravam si misli. Bistre se svjetovi i osobe vrijedne svega ovoga. Neke ću izbrisati, jednostavno kao neželjenu grešku, tipfeler. Ne zaslužuju svi isti pristup. Nekima je kraj tako blizu, a meni se čini da nisam ni počela. Nepotrebna su dodatna objašnjenja, ma čak bilo kakva objašnjenja onima koji ne mogu shvatiti. Razlike su očite u sitnicama, u nekim skrivenim porukama. Kad imam volje prevarim i ostvarim svoje, izmigoljim, odem i opet ostvarim svoje, a nekada se rješenje pojavi ispred nosa, samo od sebe. Točno znam o čemu govorim, obično sam ja bila na drugoj strani, a sada se kolo okrenulo. I baš je dobro, to su valjda ti neki kozmički zakoni koji nas nagrađuju s vremena na vrijeme.
Ljubljanica S mosta The view Ljubljanski grad It’s a sign Noćna panorama Ljubljanica i oblaci Prešernov trg noću Unutrašnjost katedrale
Proputovala sam svašta, i opet najradije biram neke sigurne luke, neke male romantične destinacije. Kao i uvijek nepogrešivo sam u pravu. Toliko romantike, boja, ponude, raznolikosti, a opet neke blizine i razumijevanja može pružiti samo takav divni srednjoeuropski grad. Multikulturalnost, ideje, dizajn, duša i tradicija protkana u jednoj priči satkanoj iz moje perspektive, od posjeta nekim posebnim mjestima, do uličnih natpisa, svevremenskih i svugdje prisutnih tema do originalnih poruka, evociranja uspomena, stihova, mudrosti i univerzalnih istina na svakom koraku, ali zato što sam to tražila. I balkan je bluzu, slavenska duša kuži se na svakom koraku, a opet je Europa tako blizu.
Istraživanja i izleti, bliži i dalji. Otkrivanja nekih navikanih atrakcija s čuđenjem. Nisam mogla ni sanjati da se radi o tolikoj spilji i svemu onome što se u Postojni može vidjeti. Nastranu Slovenske željeznice koje ipak nose ostavštinu ex zajednice, to se osjeti i vidi na svakom koraku, ako znate gledati i vidjeti. Mi koji smo živjeli u tim okvirima, doduše bili smo djeca, ali taj zajednički patos se kuži na svakom koraku. Skupo je, ali se isplati i vrijedi svakog eura. Ljetos sam bila u spilji Grabovača u Perušiću, da vam dočaram veličinu Postojnske jame, Grabovača nije niti jedna sićušna dvoranica u odnosu na Postojnsku jamu. I ono što stvarno nisam očekivala je da ćemo vidjeti čovječju ribicu, budući da je endemska vrsta, ali mali zmajček, kako ga Slovenci zovu, je stvarno tamo i u spilji i u Vivariju, kojega smo isto išli posjetiti. Neobično iskustvo za svaku preporuku.
Sretna sam bila kao malo prase, pojedini vidikovci su taštog lava potakli na naslikavanje sebe. Sebe sam stavila u prvi plan da si dam na važnosti, da si budem važna. Htjeli ostali priznati, a uglavnom ne bi, ja sam razlog zašto smo bili tamo. I ovo što smo vidjeli i doživjeli mogu samo zahvaliti mojoj naravi i volji za istraživanjem. Njih da se pitalo, vjerojatno bismo presjedili sve slobodno vrijeme pijući kave i to ne po terasama, nego na jednom mjestu, a pušenje uopće ne želim ni komentirati. Nisu mi jasni takvi pristupi, nisu mi jasni takvi ljudi. Uglavnom, da sad ne cjepidlačim, vidjela sam da neke stvari moram sama. I odvažila sam se, Bledski dvorac sam samo ja vidjela, ok ulaznica je 13 eura, ali to mi je bila jedinstvena prilika. Naravno da sam stigla i na kavu s njima i da ih opet nisam požurivala vjerojatno ne bismo stigli na Bled, odnosno na onaj otočić s crkvicom. Ali jesmo, lik nam je uzeo 15 eura po osobi i zato što nas je bilo petero preveslao je preko. Kupila sam suvenire, islikali smo se i prošetala oko otoka. U crkvu nisam ušla jer se i tamo ulaz naplaćuje, pa je čak i meni bilo dosta plaćanja. Vidjet ću je nekom drugom prilikom. Sigurno ću ići s Krunom tamo i planinariti po Triglavu. Priroda je izmišljena i taman po mjeri.
Kad usporedite Ohrid i Bled, ustvari neusporedivo je to, pogotovo po cijenama. A s obzirom da mi je sapunčić u toaletnoj torbici ostao još od putovanja u Makedoniju sama od sebe se nametnula i tematski odredila cijeli boravak u Sloveniji pjesma Od Vradara pa do Triglava. Još i jedna šunjena Bugarka koja je bila dio ekipe i njene živopisne balkanske priče stvorile su neponovljiv ugođaj. Sjediti na Bledu, piti rakiju vilijamovku po konobarovoj preporuci jer koga je čaj još ugrijao, degustirati sušenu tunu od Portugalca Luisa, razgovarati s teacherom napuljskim Talijanom koji živi i radi u Vaneciji i to na engleskom, s organizatoricom Tinom na nekom polu slovensko, hrvatsko, engleskom je uistinu neprocjenjiv.
Bledski dvorac Planine, snijeg, vjetar i lišće Divlje patkice, tako pitome Swan Izmaglica Veslač Iz brodića Cvjetić na otoku Vizura Jesenja sonata Pogled iz brodića
Ukusna hrana, fusion svega po malo, isprobavanje novih okusa, kušanje standardnih slastica, od španjolske do nigerijske kuhinje. Bogatstvo u svakom pogledu. Zaista smatram da poslije ovakvih iskustava postajemo bolji ljudi. Rijetko što me u životu ovoliko nagradilo i opčinilo kao ovo iskustvo. Od edukacije, do komunikacijskih vještina, do toga da sam konačno progovorila taj engleski, do upoznavanja novih ljudi, običaja, kultura i nekih neobičnih prijateljstava.
A lijepo je i vratiti se u realnost, vratiti se na svoje utabane staze i osjetiti tu dobrodošlicu. Lijepo je kad te netko poželi, lijepo je kad znaš da se nekome vraćaš u zagrljaj, to je ljubav, to je ono što vrijedi. I činjenica da sam svaki dan napravila preko 10000 koraka, a nijednom nisam imala upalu mišića, da sam sinoć nakon svega otrčala 3,5 km za 31 minutu. Možda mi je to značilo najviše do sada, a upalu mišića ni nakon trčanja danas nemam. I jedan stari bradonja mi se danas vratio u život, valjda je to sve sada kako treba biti. I Kruno se pokrenuo, možda bih trebala negdje otići i mjesec dana i pustiti sve, jer ispada da se tada slaže najbolje!
Lize U knjižnici Ljubaf Zraka Koncentracija Put
💗💗💗
Sviđa mi seLiked by 1 person