Nema za ovo naslov

Hoću živjeti kao more, gledajući beskonačnost, odražavajući nebo.

L. Choquet
Hvala!

Pronađem inspiraciju u svemu. Je li to krađa, ili je to poticaj? Toliko toga oko nas, toliko toga u nama. Nešto se skrije, nešto ima potrebu izaći, nešto samo nađe prolaz. Pukotina na sve strane, neke su pokrpane, neke zjape tek prividno slijepljene, a neke se više ni ne mogu skrpati. Kroz njih pušta stalno… Dobro je kad pušta ono dobro, ono razumijevanje koje nastaje kao posljedica tih nepokrpanih rana. Ali uglavnom se sipaju nakupljeni otrovi nezaliječenih rana. Treba biti veliki čovjek, treba nadrasti uskoću grudi i širiti svjetlo, utjehu, motivaciju. Za to treba hrabrosti, to je veličina velikih. To je spoznaja, to je mirenje sa sobom, sa svijetom i svim onim što nam je dano. To je izrastanje iz zahvalnosti. Mislim da sam spoznala, da sam se pomirila, da sam pronašla, da imam taj tračak svjetla bez obzira na sve oko sebe. Ponekad ga zapale drugi, hvala im na tome. Oni drugi bitni, oni drugi baš bitni, oni drugi koji su ustvari prvi. Samo oni.

I skupiš posljednji atom snage i trčiš uzbrdo, trčiš za sebe i odlično si. Sretna sam kao malo prase i ne treba mi ništa više. Trebam si ja, konačno poskupljana i koliko toliko skrpana na starim kolosijecima. Samo još tu ženstvenost trebam probuditi i ona traži način da ispliva van, samo da nije kroz šminku… to mi se zaista više ne da. Mogu li uopće biti ženstvena trčeći kroz šumu i fotografirajući daždevnjake? Možda sam ju zaboravila jer nisam imala ni prilike pokazati ju obzirom na društveni život unazad par godina. ili sam ju skrivala da bih bila vjerna kao pas. Druga je stvar o čemu sam sve maštala, pogotovo pred spavanje da bih utonula u najljepše snove, u snove koji su mi donosili mir i mamili osmijeh na lice.

I neke najzaslužnije osobe i bića u mom malom svemiru su zajedno prkoseći nekim ustaljenim stereotipima i dokaz su da zaista može biti drugačije. Da može biti drugačije, da ne mora biti moderno i u trendu. Da treba biti onako da tvoje srce stoji na mjestu, da preokreneš očekivanja i iznenadiš svojom hrabrošću i suprotstaviš se istosti i bezličnosti, a proširiš možda i nečije tuđe viđenje svijeta. Možda ta Budina izreka na adventskom kalendaru je baš ta kap, taj poticaj koji je trebao nekome. Možda je ta boja lososa potakla nekoga da se suprotstavi sveopćem sivilu i da složi svoju priču da mu srce stoji baš tamo gdje treba stajati.

I istreniraš živce i dovedeš se u formu. Trčim za svoj osobni mir i ravnotežu. Tih 6 km razbistre mi misli i utišaju kaos uma nakon posla. Spavam mirnim snom pravednika. I ništa to nije definitivno, borba je iznova i iznova, čeka da se pokrenem. Pokrećem druge, teško i sporo. Puno nas je, svakakvi smo. Treba znati s ljudima. Treba ljude osluškivati. Ponekad, i samo neke. One vrijedne osluškivanja. Treba sebe iskorigirati. To je ponekad najteže. Pasivni smo i zavidni, uglavnom. Strašljivi i ne baš pretjerano sposobni. Iskrivljene su nam vrijednosti. Ljudi se hvale s onim čega bi se trebali stidjeti. Sustav im je svašta omogućio. Sustav nije dobar. Velike su podjele među ljudima. Neki plaču, plačemo skupa. Tješimo se. Hrabrimo se. Potičemo. Učimo. Nadahnjujemo jedni druge. Kombiniramo i rastemo iz dana u dan. Otvaramo se i upoznajemo bolje. Bolje se razumijemo. Neki ne žele ništa. Neki nemaju što ponuditi. Neki ne znaju. Neki bi se šlepali. Neki ne bi ništa. Uvrjeđeni su i nakon isprike. Istope se zalihe. Sutra je novi dan. Okrene se mjesec. I ista pravila vrijede i isti zakoni vladaju. Nijanse su u pitanju. I uvjerenja. Naša uvjerenja. Tuđa uvjerenja. Hoćemo li ovako ili onako, naš je izbor. Za sada sam uvijek dobro birala. Neka tako i ostane.

Tebi egzotična ženo

Bože, kako mi fališ… I onda ovo, a tako si ju voljela, a takva je inspiracija ova divna žena. Znam da bi ti se svidjela, znam da je ovo s razlogom. Slušaj ju tamo negdje gdje već jesi, nadam se visoko gdje i zaslužuješ biti. Jel’ se sjećaš tog CD-a Flarea, s kojim smo oduševljenjem to slušale i budile svoju ženstvenost uz onaj roza, mucasti omot, lak za nokte i šibice su bile, jel’ tako? Sad mi je jasno zašto je tako genijalan, Bruketa&Žinić su imali prste u tome.

Do nekih novih struja svijesti, ostajte mi radosni, zahvalni i pozitivni kako god znate i umijete. Pecite kolače, dokorirajte, neka sve svijetli i po kući i u duši. Natjerajte se ako treba i uživajte koliko god možete, ako ne možete u drugima, uživajte u sebi i za sebe.

“Tisuće svijeća mogu se zapaliti od jedne, a život te svijeće neće se umanjiti. Sreća nikada nije umanjena kada je podijeljena s drugima.” 

Buddha
I neke tako potrebne svima nama!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s