Iznad svih očekivanja

Kad ovo živiš, iskreno živiš… događaju se čuda

Ne objašnjavam, prozivam dužnike i ne libim se toga da me ne vole, da me komentiraju iza leđa, da mi se smiju i podsmjehuju. Konačno sam shvatila to, nema objašnjavanja, nema dokazivanja, nema uvjeravanja, nema određivanja, nema petljanja u tuđe živote, ali isto tako ne dozvoljavam uplitanje u svoj. Kakva se pitanja ljudi usude postaviti, pokušavam vjerovati iz nekih dobrih namjera, ali ne ide. Pitanja mi ponekad doslovno izbiju dah, a tek zaključci i promišljanja izrečena na glas. Da, istina je, a zar svi ne živimo tako? Postoji li itko tko je baš produktivan cijelo radno vrijeme? Može li se biti produktivan 24 sata dnevno? Zaista? Može li se to? Ja ne mogu. Stanem, ‘lapim ponekad totalno bez veze, šetam bez cilja, idem i ne stižem nikamo, vraćam se uglavnom odakle sam krenula. Ali uživam u procesu, dišem, ponekad se rješavam strahova, nekad ih se ne riješim. Ponekad osjetim potrebu da vrištim, pa vrištim iz sveg glasa, ponekad šutim i mičem se od ljudi, skrivam se. I ništa, ništa se ne događa, a onda svane dan koji sve riješi u par mailova, par poziva. Pitam se kako? Ako sam dobila još jednu priliku u životu, valjda ću ju znati iskoristiti, valjda ću znati ne iznevjeriti sebe. To mi je prioritet. Ne iznevjeriti sebe, lako za druge. Ni oni najbliži, ni oni koji vas iskreno vole ponekad ne razumiju, ponekad ne shvaćaju neke naše potrebe, neke naše snove, neka naša nadanja. I ne mogu nam pomoći, uz najbolju volju, ne mogu nam pomoći. Neke bitke, neke procese, neke radove moramo napraviti sami. Stati, zbrojiti se, odvagnuti prioritete, skloniti distraktore s puta, fokusirati se na naš cilj i ne gubiti ga iz vida. Kao Boginja otmjeno doći do cilja onako kako samo ja to znam. Jedva čekam taj trenutak. Držite mi fige vi dobronamjerni. Svima koji imaju ovakvu životnu filozofiju, koji ne smaraju, ne gnjave želim i sama puno uspjeha. Takvih ljudi koji nadahnjuju treba nam više. Okružite se onim što vas inspirira, čitajte ono što vam duša traži, živite ispunjen život u svakom pogledu. Ne dopustite da život prođe mimo vas u tuđim očekivanjima i slijeđenju puteva koji nisu vaši, koji vas ne ispunjavaju, koji vas blokiraju i unesrećuju. Skinite okove drugih, njihovih mišljenja i uvjerenja, promijenite kompas u smjeru koji vama odgovara i neka vjetar podigne ta vaša spuštena jedra i zaplovite kamo želite ploviti, s povjerenjem i uživajte u svom putovanju, svojim odlukama, svojim smjerovima. Uglavnom je odvratno i ne treba žmiriti, ne treba se zavaravati, treba imati hrabrosti, treba pronaći snagu u sebi nositi se sa svim čudima života. S onim lijepima, a bome i s onim ne tako lijepima. Iskreno kad isključite neke ljude iz života, kad promijeniti kurs počnu se događati promjene. Samo trebate to odraditi kako spada, a ne kao ja godinama s figom u džepu. Treba smoći snage napraviti rez, napraviti promjenu. I gle, čuda su zaista moguća, nekima su to vjerojatno smiješne stvari, nešto što ih apsolutno ne zanima, ali meni su svemir, meni su ono što mi je tako trebalo, što će možda nadoknaditi onu prazninu, onu tugu koja me tako godinama progoni. I tu ću morati napraviti rez i ne dozvoliti si te strahote koje doživljavam. Strahote koje sama sebi radim, koje sama sebi kreiram. Strahotu neroditeljstva, nemajčinstva u svijetu koji je okrutan prema nama takvima, nesvrhovitima.

Možda se trunka svjetla upalila tamo na kraju nekog tunela, svjetiljčica koja tinja… jer mogu, jer znam, jer sam sposobna za neke druge stvari. Mogu li nadoknaditi tu tugu, taj osjećaj inferiornosti u odnosu na druge žene, majke, kraljice ili je meni zacrtana borba, ali ju više ne želim. Ne želim se boriti, želim prihvatiti i pronaći mir duše u onom što mi je dano, a dano mi je zaista puno. Kako ću se oduprijeti teroru isforsiranog majčinstva pod svaku cijenu kojega ne želim. Jesam li zato grozna osoba? Ne želim pod svaku cijenu i gotovo. Najgore mi je slušati preseravanja nakon mjeseci plača, straha, neizvjesnosti i kuknjave koje mi donosi jedno teško poznanstvo. Ono mi je u mnogo čemu usralo život, ali sam rez napravila davnih dana i zalizala rane. Nije ni to dovoljno, podsjeća me moja mater na sve što se događa. Ona je informirana, njoj se plasira odabrano i ona odjednom za takve stvari ima razumijevanja. Da sam ja tako nešto napravila, ziher bi me se odrekla i ostatak života provela klečeći u crkvi da spere moje grijehe i sebe okaja što me krivo odgojila. Ok, razumijem da joj se pod stare dane ne da tražiti nove prijatelje, ali ako sam ja žrtva tog tvog prijateljevanja onda se nameće najjednostavnije rješenje, ja ću s tobom napraviti rez, draga majko jel’ me smaraš i uništavaš iz dana u dan s nepotrebnim informacijama. Tako da indirektno, ili direktno vas uvijek nekako nađe taj ljudski faktor kojega se ne možete riješiti, za kojeg i ona, moja mama svetica odjednom ima razumijevanja – dijete je u pitanju, a sve ostalo je nebitno. Jesam li ja nešto u životu krivo shvatila, koji sat etike, vjeronauka sam propustila? Zar je zaista sve dopušteno i sve od čovjeka napravljeno opravdano. Ne sudim, samo promišljam, ali i sama tajim sve što znam, a ne želim znati. I ne prihvaćam. Imaju li opravdanja neki postupci, prevare, varanja, razaranja brakova, razaranja obitelji s djecom da bismo ostvarili neke svoje ciljeve. Koliko i kako to opravdavate pred sobom, alko za druge i jesam li ja zaista dežurna budala po tom pitanju? Kakvi su to ljudi koji s tim mogu živjeti? Znala sam dobiti savjete da prevarim muža, jel’ možda je do njega i to od najužih članova obitelji. Onih koji su stalno u crkvi. Jesam li ja zaista dežurna budala, koja živi dosadni, jalovi život. Trebam li imati razumijevanja za sve te njihove postupke i gdje je granica? Radi li se tu o duboko nesretnim ljudima, zločestima, sebičnima, ne razumijem. Moramo li pristati na sve, beskompromisno, da bismo ostvarili svoje ciljeve, makar pri tom povrijedili i uništili gotovo sve oko sebe. Mogu li takvi ljudi biti zaista sretni, zadovoljni, mogu li oni nekoga odgajati?

Samo se pitam, odgovorite mi molim vas, kako se s tim živi? Ne osuđujem, ne, samo pokušavam razumjeti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s