I treća godina prođe…

Melancholy, Laura Makabresku

Nema te već tri godine, pune tri godine i bol je manja. Umanjila se i tuga, baš kao što su mi govorili drugi, sjećanje blijedi, razgovora nema, utjecaj nestaje. Kao da nikada nije nikoga ni bilo, kao da je ta praznina nestala, kao da je više nema. Nestale su suze, upalila se glazba, vratio se osmijeh, onaj pravi smijeh iz srca. Život ide i ne pita, nemilosrdno teče i gazi sjećanja, stvara neke nove uspomene, stvara neka nova sjećanja. I spomenem te ponekad, rado pričam anegdote proživljene s tobom. Nitko me u životu toliko nije naučio ničemu kao ti. Ti si svojim životom i primjerom kako se život živi bez granica, bez okova, bez straha i sa puno hrabrosti i dozom ludosti naučio mnoge, a mene možda najviše. Tako ga živim i sad. Dobro je, ne bi bio baš najsretniji kad bi vidio da se nisam puno pomaknula što se tiče puno stvari, a jebi ga… nisam sve stigla i imam tisuću isprika. Znam da ti nijedna ništa ne vrijedi, ali eto, što je tu je. Napravit ću, ovih godina bilo je bitno samo ostati živ i još je bitno, nema kraja. Živi smo, što je najvažnije.

Oteglo se sve, ali malih pomaka ima… pomaklo se i miče se! Neću ti plakati, neću ti kukati… sve je pod kontrolom, sve je na svom mjestu i dobri smo si. Mislim da je to najvažnije. Svađamo se ponekad baš gadno, ali si opraštamo i mirimo se. Znam da ti je bolje tamo gdje sad jesi i to umiruje. Pomiriš se da je tako i da drugačije ne može biti.

Vidimo se danas, donijet ću ti neki cvijetak da ti bude ljepši onaj crni, od današnjeg sunca, sigurno topli kamen.

Volim te baš puno i jako!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s