I rascvjeta se ožujak

“Nemoj čekati da se stvore određeni uvjeti – praznici, putovanje, rođendan – kako bi proživio nešto izvanredno. Uz pravu volju, svaki dan može biti nedjelja.”

Hector Garcia, Francesc Miraless. Ichigo Ichie

Da mi je takva volja, da mi se tako ujutro probuditi i odlučiti. Danas je ta posebna nedjelja. Može li se to zaista, koliko vas ima takvu snagu volje, koliko vas tako gospodari sobom. Priznajem, ja ne mogu. Ponekad sam slaba, neke me stvari slome, a kada forsiram onda kao da sve ispada naopako. Mogu li se takve stvari stvarno naučiti ili je ipak iskreni osjećaj ono vrijedno, ono što se prepoznaje. Ne volim glumatanja, brate mili, ako nije dobro, nije dobro. Daleko od toga da ne podržavam uljepšavanje postojanja. To svakako, ali iskrenost i prava emocija su ono što je na kraju krajeva vrijedno. Vidim ljepotu u svemu, u najjednostavnijoj kompoziciji boja, spletu osjećaja, najnježnijem dodiru, najukusnijem gutljaju, najfinijem zalogaju, najdivnijoj riječi, u šumu vjetra, u tišini, u zvuku motora, u glazbi, u obliku, u poziciji. Tako nam svima malo treba, malo sunca, malo neba, malo razumijevanja, malo smijeha i druženja. Dobra kapljica nije na odmet.

Volim tu neobičnost, volim tu posebnost, volim tu jednostavnost. Najviše volim taj sretni trenutak zajedništva. Volim tu neku energiju koja gura, koja tjera na kretanje, na drugačije razmišljanje. Otkriju vam tajne neki slučajni ljudi kojima se svidite, prepoznaju ljudi da ste vrijedni toga. I pokrene se sasvim neki drugi kotač i nije slučajno da se baš taj dan dogodi da ti sveti čovjek otkrije tajnu postojanja. Nema tu neke velike mudrosti, osim nemoj stati, nemoj leći kad se vratiš s posla. Šetaj, radi bilo što drugo i zaista pomaže. Meni je ta tajna kao prirodno urođena, a nekima treba podsjetnik. I dobro je kad ti to kaže netko sa strane, netko slučajno jer onome tko te najbolje poznaje nije da ne vjeruješ, nego njega uzimaš zdravo za gotovo i ne čuješ što ti govori. Poslušajte, nama se život okrenuo na bolje otkada je Kruno dobio takav dobronamjerni savjet, mene nikad ne bi do kraja poslušao.

U kući je neka druga energija, nešto se mijenja. Mijenjamo se mi. Nevjerojatno je kako neke sitnice mogu utjecati na kvalitetu života, a toliko nam malo treba da se otvorimo. Toliko nam malo treba da primimo novu energiju i promijenimo sebe u nekom boljem pravcu, u nekom pozitivnijem smjeru. Dovoljno je ponekad biti Boginja baš kao što nas uči Daniela Uzelac.

Kolač na granici
"Dođoh prerano i prekasno

da bih bila staza tišine.

Ne ostaje mi nego da pjevam.

Da vječno otvaram svoj krug

i nedovršeni svijet uznemirujem
svojom slobodom."
Vesna Parun, pjesma “Kolac na granici” iz zbirke: Koralj vraćen moru, Zagreb: Mladost,1988.
Na panou, učenički rad

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s