Sve me vodilo kojekuda

Where all the rivers have been waiting for your reflection. All the roads, for your steps.

Vladimir Nabokov – Letters to Vera

Kaže se, slika govori tisuću riječi, a što kada te slike, fotografije ne mogu prenijeti sve ono što se urezalo u svaku poru postojanja, svaku emociju, svako divljenje, svako uzbuđenje, svaki treptaj, svaki dodir, svaki miris, svaki pogled, svaki zvuk. Neka iskustva fotografije ne mogu prenijeti, a bojim se da mi ponestaje riječi kojima bih mogla dočarati tu dubinu proživljenog. Svjesno proživjeti svaki trenutak, bez grča, s nekim neopisivim osjećajem u trbuhu, onim kada osvještavate da ostvarujete životni san, a sve što se događa je iznad svakog poimanja vaše mašte. Nadilazi sva očekivanja i niže nevjerojatne situacije. Sanjam li, ili je zaista to stvarnost koja se događa, koja se dogodila. Takvo jedno iskustvo bez cenzure protkano nevjerojatnim susretima, poznanstvima, učenjem. Otvorio se sasvim jedan novi svijet, jedan novi pogled na život, na ljude, na događaje. Sve ono što se godinama pritajilo u meni izašlo je na površinu i sjajilo je. Zaista je sjajilo. Upijala sam svaku sekundu postojanja, svaki udah kao nagradu nisam željela protratiti na suvišno. Spontano su nastajala mala remek djela u kojima nije bila potrebna intervencija. Oduševljenje i zanos su mi se zasigurno mogli čitati sa lica i iz očiju. Jesu, blistale su oči nakon dugo vremena. Oživjela sam. Sanjala sam dodir, dodire čiji sam dah osjetila na koži, blizinu i prisnost bez zadrške. Slobodna, svoja, napokon, na trenutak. Ničija marioneta, nametnutih emocija, ponašanja. Ja, slobodna i ogoljena, prepuštena osjećajima, prirodi i slobodi. Taj ples, divlji, slobodan, zavodnički vratio me opet sebi, zaljubio me u vlastito tijelo, u vlastito postojanje. A pogledi, susreti, drhtaji, čežnje nahranili su ego, tako mu je to bilo potrebno nakon tolikih godina. Osjetila sam se živom i svoj život vidjela kao život vrijedan življenja. Čuva me i gleda, znam, osjetim tu energiju i ponos. I okrene se neka vijuga i zavrti u sasvim drugom smjeru i stvoriš uspomenu iz koje možeš crpiti energiju za još nevjerojatnije stvari. Podižeš druge, podižeš kroz to i sebe i sretan si. Ne osvrćeš se više za svakom sitnicom, nebitne su. Bitna sam si nakon dugo vremena i važna.

Rock&Roll

Island, listopad 2022

Neka prijateljstva, neki susreti mijenjaju nam živote. Potrebni smo pojedinim ljudima kao što su i oni potrebni nama. Nova iskustva iz starih perspektiva stvaraju neke neraskidive veze, stvaraju podršku, razumijevanje, povjerenje. A neki novi ljudi, osvježavaju naše osobne prostore novim perspektivama, suradnjama tako neophodnim i potrebnim. I rastemo zajedno otvarajući Pandorine kutije, razvezujući Gordijske čvorove i radeći Sizifove poslove. Imali veće veće snage od razumijevanja? A s nekima se razumijemo i bez riječi i bez objašnjavanja. I vrate vas na put, na tračnice, uvjere vas da niste ludi, jer ste slični, a toliko različiti od onih koji vas okružuju i zarobljavaju svojim uskim poimanjima i razumijevanjem samo materijalnog svijeta. Ove dimenzije koje vam nitko ne može oduzeti, koje su zapravo vi, su svijet i život vrijedan življenja i postojanja.

Temišvar

Szeged

Aranžmani

Ideje naprosto dolaze, zajedno s nekim novootkrivenim organizacijskim sposobnostima. Nesebično dijeljenje, angažman više osoba i motiviranje rezultirali su predivnim suradnjama i kreativnim radovima. Samo veliki mogu izreći i priznati tuđi doprinos, ideju, pomoć. Mali, čangrizavi šute i kite se tuđim perjem, ali i to je iskustvo i to je škola. Koliko svega proživljenog u ovih mjesec dana. Dolazak 50-tak kolega u malu provinciju, izlaganje i suradnja s toliko različitim tipovima ljudi, govori, gostovanja, podrška, poticanje i uspjeh sam po sebi očigledan. Neke nepredviđene situacije, rubne i opasne, spašavanje na ljudskoj razini doslovce života, svjedočenje izdizanja iznad situacije i nastavku, teatralnost i snalažljivost, hrabrost i snaga poprimila je neke druge dimenzije. Usudi se i idi, živi i kreiraj svoju stvarnost kakva god da je, tvoja je. Izloži se i neka ti se dive, neka ti zavide, neka te vole, neka te cijene, neka te olajavaju, neka te slušaju ili žmire. Nije važno, budi svoja, ogoljena, postojana i snažna, onakva kakva zapravo jesi.

Pripadam, volim i voljena sam. Jedino mjesto koje može upiti sve, koje daje snagu, unosi mir u dušu i radost postojanja. Onu izvornu, jednostavnu, čistu, prirodnu životnu radost.

Živjeli! Trenutak pripadanja