Na otvorenoj cesti života lutam od korekcije do korekcije. Nisam si dobra s ljudima. Idem svojim putem. Valjda je to moj put. Ne dam se smesti. Nije uzbudljivo. Postalo je naporno. Kraj se vidi, spori su oni o kojima ovisim. Strpljiva sam. Treniram strpljenje. Trudim se uljepšati stvari. Izgleda da će biti savršeno. Nisam umjetnica, samo volim birane stvari i volim sama kreirati. Pusti me da sama pronađem svoj put, svoj izričaj, svoju kopiju originala. Nepovezana sam. Hranim se zdravo, umjerena sam. Ne pijem alkohol i kavu. Pijem zeleni čaj. Jačam karakter. Mučno mi je i teško. Zahtjevno je i pomalo dosadno. Ne daje rezultate. Rezultati su vidljivi svagdje. Inspirirana sam i inspiriram. Ne želim se povući u sebe. Ne želim provoditi vrijeme s ljudima koji me ne razumiju, koji me ne žele razumjeti. Slušam glazbu. Slušam jazz i klasičnu glazbu. Živim u trenutku. Vjerujem i nadam se. Molim se. Treba mi promjena, želim se izvući iz ovog začaranog kruga. Gotovo je, napisano je. Koncizno, sistematično, pedantno do bola, svako slovo, svaki zarez pomno je analiziran. Svaka riječ vagala se barem četiri puta. Ima li kraja. Ima li šanse da s ove strane godine bude gotovo. Dajte mi neki znak. Znam da sam zaslužila ovu agoniju svojim rastezanjem, ali sad vas stvarno molim da se ovo završi, da se obrani. Na rubu sam snaga, želudac mi se zgrčio. Ne mogu više popravljati. To je to što je iz mene izašlo, što se iz mene uspjelo izvući. Sada mi treba jedan dugi oporavak, jedna rehabilitacija duše i tijela. Proljeće me iscjeljuje, daje mi nadu, vraća snagu. Liječi i nagrađuje. Cvijeće, biljke, životinje, moj mali univerzum u tisućama najdivnijih boja. Ideje i kreacije koje čekaju realizaciju, ljubav koja treba nekome pripadati, nekome kome je zaista potrebna. Stvar je izbora, stvar je dojma, stvar je zajedništva. Ništa, ništa, a onda sve odjednom.
Meko i strpljivo, najukusnije moguće iz ljubavi za ljubav stvoreno. Nastalo iz pomno odabranog svakog detalja. A fusion je donio rapsodiju okusa i mirisa koje se prenijelo prozračnim platnom iskričavosti i zaigranosti. I tako mora biti, tako nas hrani energijom posebnosti postojanja.
A suživot postaje opuštenost u igranju tisuću uloga i nadopunjavanju emocija. Emocije nadopunjavaju i oni koji dolaze, oni koji su u prolazu i koji ostaju. Za neke imam više razumijevanja i volje. Ponekad se baš trudim, ponekad iznenadim i sebe. Za svakoga se tu pronađe nešto i za one koji nisu oduševljeni onim što vide u prvi mah. Fini okusi, mir duše i povezanost, razumijevanje i tolerancija osjete se. Rad se ne može skriti, nema hvalisanja, samo podrška i gledanje naprijed, gledanje pred sebe. Tuđi životi ostaju izvan naših zidova, fokus je samo na ono važno, na nas. Hoćemo li se ikada uskladiti, vidjet ćemo sutra.
Želim čitati knjige koje nisu stručne, baviti se glinom i keramikom, želim planinariti, istraživati, putovati, dijeliti, plesati…
Dnevnik bibliotekarice 