Malena

Anka je došla u obitelj sasvim slučajno. Ljudi su govorili da se udala za Jozu samo zato što nije uspjela smotati nikog drugog, njega si je čuvala za rezervu, a ustvari je sanjala o Đurinom inženjeru koji joj je bio nedostižan. Koliko god navaljivala i bila nametljiva, besprijekorne linije i dotjerana, onima koje je silno željela jednostavno nije bila zanimljiva. Joza je bio prosti, ne Bog zna kako pametan rezervni vojnik koji je imao kurs JNA i isto tako radio u Đuri. Novci nisu bili problem jer u to vrijeme svi u okolici radili su u industrijskom gigantu i išli po terenima, od Iraka, Irana, Libije, Rusije i kući se vraćali sa hrpom novaca. Vedar duh i činjenica da je njegova odabranica duboko razočarana svojim zavodničkim umijećima osigurali su mu da zavede Anku i osvoji njezino srce. Ona je za njega bila sve o čemu je sanjao. Iskreno ju je volio i udovoljavao svim njezinim željama, ali nikada nije bilo dovoljno i nikada nije bilo dosta. Rodila mu je jednu kćer koja je dugo godina bila jedinica jer je Anki bilo teško uskladiti svoje obveze, majčinstvo i posao. Njegovi stari i invalidni roditelji pokoravali su se svim njezinim željama, udovoljavali su joj i povlađivali samo zbog mira u kući. Brigu o Malenoj preuzela je baka. Nježnost i ljubav nikada Malena ne bi osjetila da se o njoj nije brinula baka. Oca je obožavala, ali majčina tortura ostavljala je trag na njezinom karakteru od samog djetinjstva. Nezadovoljstvo koje je krila u sebi dalekom, hladnom i distanciranom majkom rješavala je vežući se uz baku i pse, uvijek rasne, lovačke koje je otac lovac imao. U igri i istrčavanju psa u brdu iznad kuće, tek nabavljenom štenetu jednom je udarcem uspjela razbiti čeljust, jadnu životinju jedva su spasili, a otac je Malenu tada prvi puta istukao. Toliko silovan udarac spram tako krhke malene životinje govori puno o njezinom karakteru i osobi u koju će se kasnije pretvoriti. Malenin svijet vrtio se oko škole koja joj nije išla, ali se vječito natjecala s nekim i silila da bude bolja, samo kako bi ugodila zahtjevnoj majci koja je od nje zahtijevala izvrsnost koju ova nije mogla dostići. Ruku na srce, majka nije ni srednju školu završila, nego neki kurs za daktilografa i taj posao je radila do prijevremene mirovine. Svu svoju ambiciju i nerealizirane snove majka je prenijela na Malenu. Nikada se nije osjećala dovoljno dobrom i stoga je teško uspostavljala bilo kakve odnose. Nije imala prijatelja, niti se smjela družiti s djecom iz ulice, družila bi se tek kradom kada bi ju baka pustila, dok je majka bila na poslu. Baka je biciklom pratila snahu jer su na njezin račun pričane ružne priče. Neke su zaista bile i istinite, ali Jozi ništa nije smetalo, on ju je beskrajno volio i idealizirao. Rat je donio još veću neizvjesnost jer je Joza obukao uniformu i stao protiv JNA za koju je na početku rata seljanima tvrdio da nema te sile i vojske koja može pobijediti JNA. Nije on bio jedini koji je promijenio mišljenje, takvi su to ljudi koji su uz vlast, koji ne talasaju, koji ne misle svojom glavom. Sve da je i htio misliti svojom glavom nije mogao, jer nije imao s čim, pa pobogu bio je vojnik, školovani vojnik. Dok je bio na ratištu u njihovo dvorište dolazili su kamioni, a seoskoj djeci koja su tada živjela u velikoj oskudici nije bio problem otići na brdo i promatrati što se iz tih kamiona iskrcavalo, a prema usmenoj predaji iskrcavalo se svašta, od oružja do namještaja, čak je spominjan i traktor. Vidimo da nije baš bio častan. Ratni put i promijenjeno mišljenje donijeli su Jozi čin i visoko pozicionirano mjesto na čelu brigade, a i Anka je konačno bila zadovoljna svojim Jozom pa mu je za nagradu rodila sina, nasljednika. Svi su se bojali Malenine sebičnosti i činjenice da je dugo bila jedinica i centar svijeta cijeloj obitelji, jer je odjednom pala u drugi plan. Kako je dječak rastao, on, muški nasljednik, nositelj prezimena svima je postao centar svijeta. Malena se teško nosila s novonastalim okolnostima, ali baka je i dalje bila uz nju i mirila situaciju. Škola joj i dalje nije išla, a gimnazija joj je bila mučenje. Majkino vrištanje, lupanje, razbijanje šaltera, uvukli su strah u njezine kosti tako da je i fakultet uspjela završiti. Završila ga je zahvaljujući očevim poznanstvima i novcima, ali i novcima koje bi sama zaradila na Velesajmu kao hostesa, o tome je naime javno govorila i hvalila se, ponosno ističući kako nije naučila za ispit, nego kako se naradila za ispit, pa je to uredu. Ostvarivši i više nego što je itko mogao od nje očekivati i opet uz poznanstva i vojne veze zaposlila se u vojsci na dobro plaćenoj poziciji na kojoj ni njoj samoj nije bilo jasno što ona tamo zapravo radi. Nije joj jasno do dana današnjeg. Novi stil života i velegrad diktirali su nove obrasce ponašanja, nove ljude i poznanstva, ali s nikim nije ostajala u dobrim odnosima, sve bi odbila od sebe svojom gramzivošću. Sanjala je o bogatoj udaji, za poznatog čovjeka, moralo se isplatiti sve vrijeme provedeno ispred ogledala kada ju je majka učila držanju i ponašanju. Pred drugima uvijek kako generalica, besprijekorna i točna, a u četiri zida jeftina i odrta. Nikome nije bila jasna potreba za predstavom na van. Razočaranje udajom za čovjeka koji joj je bio zadnji izbor, udajom na koju ju je prisilila majka da bi joj rodila unuče koštalo ju je zdravlja i životne sreće. Pomirila se s tim. Svi koji su je voljeli i koje je ona voljela i imala kao zaštitu umrli su. Neki su se samo ugasili, dogorjeli od starosti i tuge, a neki su otišli tragično pod nekim čudnim i nerazjašnjenim okolnostima. Kao da krivnja progoni majku koja danas neumorno radi i samo radi, te od Đurine tipkačice nalakiranih noktiju i napudranog lica u uskom kostimiću pretvorila se u seljanku i švercericu koja svaki slobodni trenutak provodi na pijaci prodajući švercanu robu, prijeteći svima oko sebe da ju se ne bi otkrilo. Sve to radi da bi svom jedincu i nasljedniku, ali i velegradskoj jedinici osigurala sve najbolje samo u inat drugima koji su oko njih. Od nasljednika je svojim ogromnim utjecajem napravila alkoholiziranog robota koji samo radi, a jedini ispušni ventil mu je pivo, puška i lov. To što je u alkoholiziranom stanju prikriva skupa garderoba koju donosi seka iz velegrada. Okrenuli su se jedno drugom, majka je dobila unuče koje nema vremena pogledati od poslova koje si je iz samo njoj poznatih razloga nametnula. Unučica dok je bila mala je dolazila i ostajala kod bake, kako je dijete raslo posjeti su se razrijedili, a sama kod bake ne ostaje uopće više. Voli ona nju, uživa u njoj, ali jednostano nemaju živaca više jedna za drugom. Ljubav ili predstava se vide kada se vraćaju svom životu, ona stoji na kapiji i ostaje dugo gledati za njima. Teški su oproštaji toj udovici koja ne planira nikada stati jer ju progone smrti i tragedije koje su je zadesile. Ne vidi koliko je tuge i očaja prouzročila kod svoje djece jer materijalno im sve pruža. Teško je kad ostane sama sa svojim mislima. Ne smije rezimirati svoj život, napravila je uvijek najbolje kako je mogla i kako je znala, borila se kao lavica i puno puta zaobišla zakone. Varala je i krala, ali je to radila za svoju djecu. Hvatala je ljude za vrat kada bi ju pokušali izdati i ne predaje se, niti će se ikada predati. Majka koja to nije znala biti kupuje ljubav, kupuje vrijeme. Grbi se pomalo i posustaje, svaki korak otkriva koliko joj je teško, godine su tu. Treba se okrenuti iza sebe i suočiti se sa sobom i svojim postupcima pa je onda lakše izmišljati poslove i tjerati što dalje od sebe misli samo da bi opstala, da se ne bi podsjetila života koji je nekada zaista i bio život. Ovo što sada živi, što si je sama nametnula i odabrala čini kao iskupljenje, kao žrtvu za sve propušteno, kao pokoru za sve učinjeno. Sve ima smisla, ali kolateralne žrtve i život okrenut u nekom pravcu ispraznosti i nezadovoljstva, poltronstva i važnosti, a sve protkano alkoholom, bahatošću, desničarstvom i silom ruše značaj i bude sažaljenje svakoga tko ima imalo ljudskosti u sebi.