Umjetnost i Ratka

Ratka je vitka, mišićava i koščata umjetnica, šezdesetih godina. Oduvijek je bila atraktivna izgleda i privlačila muške poglede. Ne samo da je privlačila muške poglede, nego je manipulirala njima, iskorištavala ih i cvjetala u muškom društvu. Oni su kao psići trčkarali oko nje i ispunjavali svaki njezin hir. Tolika pažnja joj je bila potrebna jer je živjela u nesretnom braku s čovjekom kojega nikada nije voljela. Dogodilo im se dijete, pa brak, pa drugo dijete i sve onako pravocrtno kako to inače ide. Ilija je bio dobar čovjek, ali to Ratki ništa nije značilo. Mrzila je svoju ulogu majke, djeca su joj smetala i nikako se nije mogla pomiriti s činjenicom da ih se neće osloboditi cijeli život. Sve njezine ambicije, sav njezin potencijal zatomio se u ulozi majke koju je istinski prezirala. Uspješne žene bez djece nije mogla vidjeti svojim očima, jer je tek uz njih uviđala koliko je njezina žrtva velika. Djeca su bila zdrava, vesela i baš onakva kakva djeca trebaju biti. Ništa joj to nije značilo, jedino što je uz druge majke pronalazila obrazac ponašanja i uz njih bar malo mogla glumiti da je dobra majka. Natjecateljski duh između njih je jedino što joj je davalo malo smisla i želje za sudjelovanjem u dječjim životima. Nije je se dojmila ni privrženost, ni toplina kojom su je djeca obasipala, niti ovisnost i nemoć bez nje, ništa u vezi njih nije ju zanimalo. Brinula se samo da ih ne ošteti trajno za život. Baš zato odgoj je prepustila bakama, i njezina i njegova majka su obavile sa njima dobar posao. Oboje su bili kompletne individue, svatko za sebe i pokušavali su pronaći nešto zajedničko i život si učiniti lakšim i ljepšim, ali im to nije polazilo za rukom. Što god da su pokušali nije urodilo plodom. Razlike i suprotnosti su sve više dolazile do izražaja i u jednom trenutku taj njihov slučajni brak raspao se baš kao napuhani balon od sapunice. Ništa se više nije dalo popraviti, ništa se više nije dalo promijeniti. Ona, umjetnica iz ugledne obitelji koju su svi poznavali, ostvarila je svoju tajnu želju i ostavila djecu njemu. Tim činom nije samo ostavila djecu, ostavila je sramotu koje se obje obitelji do smrti nisu riješili. Lomila se, bojala se sebe, bojala se drugih i svoje odluke. Odluka nije bila laka, on shrvan i u ne tako sjajnom zdravstvenom stanju nije joj olakšavao. Jedino što je želio, želio joj se osvetiti i želio je da pati. Ni njega više djeca nisu zanimala, na svu sreću djeca su rasla i sama shvaćala da između njih dvoje sreće nikada neće biti pa su se okrenuli sebi, knjigama i školovanju. Zatvorili su se u svoje svjetove, svjetove glazbe i sporta. Curica je trčala, a dječak je svirao. Vježbali su, učili, nadoknađivali radom ljubav, toplinu i pripadanje koje im je najviše nedostajalo i trudili se biti zadovoljni. Najteže su im padali susreti s njima. Ona je na kraju otišla s drugim i kao svaki puta do tada odabrala pogrešnog. Svojim teškim psihičkim stanjima privlačila je nesređene, umjetničke tipove koji bi ju kratkotrajno usrećili. Jedini čovjek koji je nešto vrijedio bio je Ilija kojega je izdala, ne samo uništivši brak i obitelj, nego varajući ga s kim god je stigla. Upravo ta emocionalna praznina i psihička neuravnoteženost lišavale su ju seksualnog užitka ili je on trajao jako kratko. Taman toliko koliko bi se pojavila strast i nakon toga gasila bi se svaka iskra i sve bi se vrtjelo u začaranom krugu općeg nezadovoljstva. Ta emocionalna bol koja je često prelazila u fizičku rezultirala je neiscrpnom inspiracijom pa su Ratkini konceptualni radovi koji su propitivali samo postojanje i često provocirali bili izlagani gotovo po cijelom svijetu. Neuredan život, putovanja, a i činjenica da se svoje hipohondrije nikad nije uspjela riješiti osudili su je na stereotipno nesretnu umjetničku dušu. Pokušavala je svoje probleme rješavati s muškarcima, opijatima, umjetnošću, ali nikada ih nije uspjela riješiti. Jedino dobro što joj je od svega ostalo bila su djeca. NJih dvoje ju takvu očajnu nisu mogla gledati, nego su ju nakon jedne grozne epizode i svih tragedija koje su zadesile obje obitelji vratili doma i pokušali nadoknaditi svo izgubljeno vrijeme. Vratili je životu, vratili ju sebi.