Malo nade, prave NADE

Objesi svoje kišne oblake da se osuše na suncu.

(P. Bosmans)

Svačim sam se bavila ovo ljeto, a bome najviše sobom, odnosno nama. Posvetila sam za promjenu najviše pozornosti sebi, a opet nikoga za ništa nisam uskratila. Odradila sam svašta, pripremila, pospremila, uredila, preuredila, ispregovarala, izdogovarala. Nisam bila na moru, prvi puta od kada znam za sebe, nisam bila na moru. I evo živa sam. Bili smo kojekuda, zujali, gubili se, istraživali, obilazili, lagano, bez grča, bez žurbe i razgovarali smo, konačno smo puno razgovarali. I čekali se i usklađivali, stalno se usklađujemo, vidamo rane i pokušavamo razumjeti jedno drugo. Upustili smo se u veliku zajedničku avanturu koja je i službeno započela.

Upotpunjujemo se

Sve u svemu polako se kotrlja neka ne tako obična priča, neka malo drugačija, neka naša priča. Sreća je to odjednom velika, ali i velika neizvjesnost, obveza i odgovornost. Moje su priče, priče s malo lajkova, baš kao što Massimo pjeva i kod mene je u pitanju mali krug velikih ljudi, samo što je kod mene, kod nas još i manji. Nemam potrebe za velikim druženjima, nekim izlaganjima i sličnim nebulozama, dovoljno je tih par osoba, tih par poticaja da mi se i Svemir posloži. Ništa mi više ne treba. Ništa.

Polako, sasvim polako mijenjaju se neke stvari. Baš kao i moj povratak trčanju. Možda ću za godinu dana vidjeti efekte, možda ću ustrajno trenirati, možda neću odustati i baciti ovih 60-tak pretrčanih kilometara u vjetar. Možda ću se prisiliti i ustrajati konačno u nečemu. Jedina istina je da sam sretnija, da sam sigurnija i samopozdanija odkad sam se vratila trčanju i njegovoj moći pročišćavanja misli i obuzdavanju emocija. Nekako se nadam kako me je upravo trčanje spasilo od hrpe neizdrživih situacija u životu nadam se da će se opet pokazati kao prava stvar i spas, baš kao i sve knjige pročitane ovo ljeto. Od Danca do Bosanca bi se tematski moglo odrediti ovo ljeto, od Umijeća stvaranja uspomena do Dnevnika jednog nomada.

Bekime, šteta te pravo!

A cijela priča se zavrtjela oko cvijeća. Ono me okupiralo, ono me uzelo. Zalijevala sam i pelcala. Cvjetalo je i raslo, lomilo se i oporavljala, poziralo i pitomo i divlje. Cvijeće i samo cvijeće, tu i tamo povrće, i zimnica i likeri i čajevi. Kao hrčak koji očekuje apokalipsu, a opet se nada najboljem,… Nada se i nada, najbolje je to Bekim okarakterizirao, zato me je i naživcirao, ali Bekime opraštam ti. (Znaš ti tamo da sam se ja u te zaljubila, potajno)

2 comments

  1. Prelijep pogled… Priroda (i cvijeće, ali i mačak!), rasvjeta… Što će ti more uz to? Toga nema na moru.

    Promjene…
    Znaš li da pokušavam naći posao izvan struke? Bezuspješno.
    Zašto ga tražim? Ne znam.

    Pa ipak, promjene…

    Imaš savršeno provedenu detoksifikaciju od ljudi i negativne energije. Vrlo inspirativno za sve nas koji te čitamo.

    Jebeš lajkove.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s