A sada spektakl…

 U čovjekovom srcu postoji život spektakla prirode; da biste ga mogli vidjeti, morate ga osjetiti. 

Jean-Jacques Rousseau

Vikend nije počeo obećavajuće. Vikend računam tamo negdje petak popodne, a završava nedjeljom navečer, odnosno odlaskom na spavanje. Vikend je, a mi nismo imali u planu nikakav izlet, odlazak, druženje. Ništa čemu bi se veselila. Nisu nam kao drugima dolazili nećaci, mi svoje nismo još ni upoznali, ne našom krivicom. O tome zaista ne želim. Nismo planirali nikakvo putovanje, planinarenje. Jedino u planu sam imala odlazak na jogu koja mi je ujedno bila i spas od utakmice. Uz sve dužno poštovanje svima, to mi je valjda najgora i najbesmislenija stvar u životu, nogomet. Prije bih ga igrala, nego sjedila i gledala ga. Tamo, na jogi sam shvatila, ustvari znala sam da sam zapuštena, ali sam tek sada shvatila koliko. Nije me više ni sram, poduzela sam nešto i svjesna sam da s par odlazaka neću ništa riješiti, svjesna sam da se sebi moram ozbiljno posvetiti. Nisu dovoljna naklapanja, bitno se uhvatiti u koštac i početi nešto mijenjati, a valjda samim tim što sam otišla nešto mijenjam. Mijenjam sebe, a to mi je najbitnije. Dobar je osjećaj prošetati punim Korzom navijača i ići svojim putem. Pofotkati Savu na odlasku i s zadovoljnim smiješkom vratiti se doma na gotovu utakmicu, savršeno.

Subota, rano jutro, odlazimo na Petnju u gljive. Iz nekog razloga Kruno to forsira. Pristajem, kuham nam kavu u termosici, pakiram ruksak, uzimam korpicu i krećemo. Bubi će se malo okupati, a gljivama nema ni traga. Kruno razočaran želi da idemo kući, ali ga uspijevam nagovoriti da idemo još malo, i malo po malo, našli smo. Jedan mali vrganj, jedan stari vrganj, pa mlade bukovače, pa mliječnice ili bijele i još par lisičarki. I eto juhe od gljiva, savršene iz gurmanske kuhače moje majčice. Ražalostimo ju svaki puta kada donesemo gljive, gljive joj je 40 godina donosio pokojni otac. Koliko ju ražalostimo, toliko joj srce nekako poskoči kad shvati da on živi kroz nas i odmah se primi posla, očisti ih i napravi najukusniju juhu i saft od gljiva. A i nakon tih kilometara oko jezera, spuštanja, prolaska kroz džunglu doslovno, predivan je osjećaj sjesti ispod ogromnog starog hrasta, u debelu hladovinu i s pogledom na splavi i jezero popiti kavu, a u povratku na Vrelu kralja Tomislava natočiti zdenu vodu za doma.

A životinje posebno uživaju kad smo vikendom doma. Uče nas kako stati i odmoriti, uče nas odanosti i zahvalnosti. Divan suživot s prekrasnim stvorenjima, a i koliko mogu čovjeka nasmijati, koliko mogu dobre energije unijeti u srce, u dušu.

A okusi, okusi djetinjstva. Okusi vrijednih ruku, brige, skupljanja plodova, branja i kreacija. Okusi i volja. I taj završni tač, ljubaf i tradicija.

I onda iz te ljepote i zajedništva, odmaranja, sunčanja i divljenja skupiš plodove, završiš započete knjige koje te inspiriraju i stvarno istrčim tih isplaniranih 10 km. Istrčim ih bez nekih većih problema, ok Bubiju je bilo jako naporno. Ali očišćenih misli sam išla, lagano, ali uporno i zadovoljno. Nosile su me te moje noge, a u glavi je bilo bistro. I trčiš uporno i pobjeđuješ sebe i vidiš to, a rode, fazani, srne, čaplje i vivak promatraju te u čudu. Polja se polako počinju zlatiti i tih 10 km kroz njih uz sve te životinje lakše je preživjeti. I zadovoljna sam, sretna i ponosna na sebe. I Bubi je uspio, dokotrljao se s noge na nogu kući.

A tamo me je kao nagrada čekala medalja, virtualna, ali toliko draga, toliko bitna kao dokaz da ja to mogu. Baš ako i priča o Gobiju, sve je moguće i uvijek postoji inspiracija, motivacija i smisao.

A Božo kao dokaz drugčijosti i ljepote drugčijosti. Hrabar i divan baš kao i njegova muzika koja je utjelovljenje duha ovih prostora. Mislim da to razumijem, mislim da me upravo to i dotakne. Hvala ti Božo.

Hvala vam za svaki pogled i pročitani redak… vama divni ljudi. A što ću kad toliko toga iz mene želi van i ne mogu si pomoći. Nekad je to lijepo, nekad je to ne tako lijepo, nekada blagoslov, a nekada prokletstvo.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s